Koordinacija zračne i svemirske robotike
U posljednjem desetljeću područje zračne robotike brzo se razvija, posebice istraživanja vezana za multirotor bespilotne letjelice. Mikro procesori visokih performansi i senzori visoke učinkovitosti povećali su mogućnosti komercijalizacije letećih robota. Zračni roboti sve više obavljaju složene zadatke u nestrukturiranim i dinamičnim okruženjima. Na primjer, zračni prijevoz ključan je u misijama spašavanja kao i za brzu dostavu raznog tereta (npr. lijekovi, krv, itd.). Štoviše, rejeli u zračnoj robotici mogu prenositi male pokretne senzore i na taj način povećati komunikaciju cijelog sustava. Svemirska robotika također je sve aktivnije područje. Međutim, takvi su sustavi podložni kvarovima i napadima koji mogu ozbiljno ugroziti mrežu agenata i uzrokovati pad sustava. Kako bi se taj problem riješio, kontinuirano se radi na razvoju algoritama koji mogu spriječiti kvarove ili neprijateljske napade i na taj način ublažiti posljedice te ponovno uspostaviti višeagentski sustav. U prvi dijelu predavanja bit će predstavljena metodologija kojom letjelice mogu detektirati, pratiti i neutralizirati potencijalno opasne male bespilotnih letjelica (engl. sUAS). U drugom dijelu govorit će se o izazovima u dizajnu sustava kontrole formacije letjelica u slučaju prekida komunikacije te algoritmu za kontrolu koji prepoznaje nepoznate agente, koji prenose nepouzdane informacije susjednim agentima, i na taj način postavlja agente u željenu formaciju.